Škljocanje (preskakanje) čeljusti

Žvačni sustav, inače zaštićen od pretjeranih opterećenja izuzetnom prilagodljivošću tkiva, može biti poremećen prisustvom određenih sila

Prilično raširen problem, koji podjednako pogađa i odrasle i djecu, funkcijski je poremećaj čeljusti i čeljusnih zglobova. Žvačni sustav (mastikatorni, mandibulomaksilarni, stomatogati sustav) predstavlja funkcionalnu cjelinu i jedinstvo svih svojih komponenata, u koje se ubrajaju gornja i donja čeljust sa zubima i njihovim parodontima, čeljusni zglobovi, žvačni mišići, žlijezde i pripadajuće krvne žile i živci. Za optimalnu funkciju žvačnog sustava nužni su skladni odnosi između svih njegovih dijelova.

U normalnim okolnostima žvačni je sustav zaštićen od pretjeranih opterećenja i oboljenja izuzetnom prilagodljivošću tkiva. Međutim, tako složen i osjetljiv sustav može biti poremećen prisustvom određenih sila koje djeluju na zube, njihova potporna tkiva i čeljusne zglobove, kao i smanjenjem praga tolerancije, odnosno sniženjem obrambenih sposobnosti tkiva žvačnog sustava.

Funkcijske smetnje mogu se manifestirati:

• oboljenjem parodonta (potpornog aparata) pojedinih zuba, uz naknadno pomicanje i gubitak prirodnih zuba
• povećanom aktivnošću žvačnih mišića praćenom bolnim senzacijama
• smanjenom pokretljivošću donje čeljusti (smanjeno otvaranje usta) te
• strukturnim i funkcijskim poremećajima čeljusnih zglobova, što se može manifestirati pucketanjem i škripanjem u čeljusnom zglobu te bolovima i prilično jakim glavoboljama.

Najčešći uzroci ovakvih stanja, koja vremenom mogu prerasti u teže poremećaje i oboljenja su: izrastanje umnjaka, neodgovarajuća ortodontska terapija, neuravnotežen zagriz, traumatski zagriz koji podrazumijeva loše napravljene plombe (previsoke ili preniske), prerani gubitak zuba, pomicanje i naginjanje zuba, kao i loši protetski nadomjesci.